8
EUROPA
premjestio svoju prijestolnicu u Konstantinopol – koji je prorok Mu-
hamed smatrao središtem svijeta — nego je zadržao i ime grada sa
svim njegovim europskim i imperijalnim konotacijama.
4
Bilo je sada
tek pitanje vremena kada će Osmanlije pokrenuti novu ofenzivu preko
Mediterana, ili u unutrašnjost Balkana prema srednjoj Europi, kako bi
ostvarili taj zahtjev za Rimskim Carstvom, da bi postigli svjetsku domi-
naciju kontrolom nad Europom i opravdali svoj univerzalni zadatak da
promiču širenje islama. Iz tog razloga, pad Carigrada izazvao je paniku
diljem kršćanskoga svijeta.
5
Čak i u dalekoj Danskoj i Norveškoj, kralj
Kristijan I. izjavio je da je „veliki Turčin bio zvijer koja se dizala iz mora,
opisana u Otkrivenju“.
6
U ranom šesnaestom stoljeću osmansko napredovanje nastavilo se
pod sultanom Sulejmanom Veličanstvenim. Njegov cilj nije bio ništa
manje od univerzalne monarhije: jedan natpis nad ulazom u Veliku
džamiju u Carigradu poslije ga je proglasio „Osvajač[em] zemalja Istoka
i Zapada, uz pomoć svemoćnoga Boga i njegove pobjedničke vojske,
posjednik[om] Kraljevstava svijeta“.
7
Blisko se povezujući s nezadovolj-
nim španjolskimMaurima i njihovim prognanim suradnicima uz obalu
Sjeverne Afrike, udario je na Sredozemlje. Nakon što je Alžir pretvorio
u osmanskog vazala, slomio garnizon viteza Ivanovaca na Rodu i osigu-
rao veći dio crnomorskog primorja, Sultan je izbio u srednju Europu.
Godine 1521. Sulejman je zauzeo veliku utvrdu Beograda, a pet godi-
na poslije razbio je ugarsku vojsku u Bitci kod Mohača. Golem komad
jugoistočne Europe, uključujući gotovo sav plodni bazen Podunavlja,
pao je pod osmansku kontrolu. Ugarska — čiji su se plemići opisivali
kao „štit i bedem kršćanstva“ — nije više postojala. Svojim ovlaštenjem
samozvanog „Djelitelja kruna vladarima svijeta“ Sulejman je svog pri-
vrženika Ivana Zapoljskog učinio „kraljem“ Ugarske. Sultan, upozorio
je grčki povjesničar Teodor Spandun, „priprema neizbrojivu silu za rat
protiv kršćana na zemlji i moru“, bez „druge misli, osim da [ih] pož-
dere… kao zmaj široko otvorenoga ždrijela“.
8
Habsburgovci su tek uz
veliku poteškoću odbili turski napad na sam Beč 1529. godine.
Potkraj 1550-ih Sulejmanovi su nasljednici opet krenuli naprijed. Do
1565. Turci su se pojavili pred strateški vitalnom otočnom utvrdom na
Malti, koju su gotovo osvojili. Ljeti 1570. turske postrojbe iskrcale su se
na Cipru te su osvojile otok godinu dana poslije. Dok su Turci napre-
dovali potkraj 1550-ih i na početku 1560-ih, pojačali su se gusarski te
napadi Moriska na istočnu obalu Španjolske, uz česta prodiranja dale-
ko u unutrašnjost zemlje. U to vrijeme Osmanlije su prodirali dalje u
Ugarsku, ugrožavajući Sveto Rimsko Carstvo. Bilo je teških borbi tije-
lom 1550-ih i 1560-ih, koje su se ponovile 1590-ih nakon dugog pri-
mirja. Tek 1606., nakon Žitvanskog mira, osmanska je prijetnja srednjoj
