14
EUROPA
cijenila. Nijemci su tvorili okosnicu svake vojske koju je Vilim Oranski
pokrenuo protiv Španjolske. Do 1600., doista, mnogi su Španjolci vje-
rovali da su Nizozemci više ovisni o njihovim njemačkim saveznicima
nego o Engleskoj.
38
Španjolska se, također, znatno oslanjala na vojne re-
surse Svetog Rimskog Carstva, koji su od kraja šesnaestoga i sredine
sedamnaestoga stoljeća osiguravali tri četvrtine „španjolskog“ pješaštva
u Flandriji. Carstvo, barem njegova zapadna polovina, bilo je također
silno bogato područje, sa živahnim zajednicama u Kölnu, Frankfurtu i
drugim gradovima. Demografski, vojni i ekonomski potencijal Carstva
bio je toliko velik da je švedski pregovarač pri kraju Tridesetogodišnjega
rata upozorio: „ako jedan potentat ima apsolutnu moć u toj vladavini,
sve susjedne vladavine morale bi shvatiti da će biti podređene“.
39
Carstvo je također imalo temeljnu ideološku važnost u Europi čak i
izvan kršćanskoga svijeta. Car je imao viši položaj od svih drugih europ-
skih vladara, barem teoretski. Iz tog razloga, neki od najambicioznijih
europskih potentata – Karlo V., Franjo I. Francuski, Henry VIII. Engle-
ski – neskriveno su vodili kampanje za tu titulu; drugi, poput Henrika
II. kralja Francuske, činili su to prešutno. Čak su osmanski vladari, po-
put Mehmeda i Sulejmana Veličanstvenog polagali pravo na imperijalnu
rimsku baštinu, što je daljnji dokaz njihove eurocentričnosti. Najvažnije
od svega, car je bio taj koji je imao pravo mobiliziranja resursa Carstva
u suradnji s imperijalnim parlamentom
, Reichstagom
. Ponovo, dakle,
europske države bile su odlučne ili za osiguravanje carskoga naslova za
sebe ili za sprečavanje njegova preuzimanja od neprijateljskih ruku.
Unatoč svojoj muslimanskoj vjeri, Sulejman Veličanstveni ozbilj-
no je nastojao prisvojiti njemačko carevinsko nasljeđe. Naglašavao je
svoje jednoboštvo te je usvojio zapadne simbole krune i žezla u svojoj
ikonografiji, s temama koje je prisvojio od Karlove krunidbe za „kra-
lja Rimljana“.
40
Tijekom 1520-ih i 1530-ih jedan je mletački savjetnik
pomogao Sulejmanu prirediti carske predstave prema zapadnom stilu
u Ugarskoj i u okupiranim područjima Austrije kako bi impresionirao
mještane. Sultan je donekle u tom uspio: njegov nadimak „Veličanstve-
ni“ bio je europski, ne muslimanski počasni naslov. Sulejman nije ni
bio sasvim nemoguć carski kandidat. Bilo je mnogo njemačkih kneževa
koji su mislili da bi Turci mogli bolje zaštiti „njemačke slobode“ nego
Habsburgovci.
41
Za Habsburgovce, carska kruna bila je ključno oruđe kojim bi se nji-
hove razasute zemlje držale zajedno. Car Maksimilijan iskoristio je svoj
položaj da bi mobilizirao Njemačku protiv Francuske za vrijeme tali-
janskih ratova potkraj petnaestoga i na početku šesnaestoga stoljeća. Ni
njegov nasljednik, Karlo V., nije sumnjao u dragocjenost krune Karla
Velikoga. „Toliko je velika i uzvišena čast“, primijetio je prije izbora, „da
