10
EUROPA
Za Osmanlije je Sveto Rimsko Carstvo bilo glavni cilj njihova prodi-
ranja u srednju Europu. Ondje su mogli zadati odlučujući udarac svojim
glavnim neprijateljima, Habsburgovcima, i njemačkim kneževima koji
su ih podržavali. Štoviše, Sulejman je mogao opravdati osmanski zahtjev
za nasljeđe Rimskoga carstva jedino zauzimanjem Njemačke.
12
Na Sveto
Rimsko Carstvo također se fokusirala Sulejmanova „preskočna diplo-
macija“, kojom je iskorištavao neprijateljstvo njemačkih kneževa prema
Karlu V.
13
Čak je poslao agenta nizozemskim pobunjenicima u Flandriji.
„Budući da ste podigli svoj mač protiv papista“, pisao je, „i redovito ste
ih ubijali, naša imperijalna naklonost i kraljevska pozornost posvetile su
se na svaki način vašem području“.
14
Carstvo se također nalazilo u jezgri habsburške velike strategije. Kar-
lo V. koristio je svoju poziciju ondje da ogradi svoje francuske suparnike
i osigura odskočnu dasku za povratak Burgundije.
15
Sve više, međutim,
njegovo autoritarno ponašanje udaljavalo je njemačke kneževe. Bili su
užasnuti kada su u travnju 1521. čuli njegovu izjavu: „Nije moja želja
ni volja da bi bilo mnogo gospodara, nego samo jedan gospodar, što je
tradicija Svetog Rimskog Carstva.“
16
Kada je Karlo progurao izbor svoga
brata Ferdinanda za svog imenovanog nasljednika, ti su kritičari stvorili
Schmalkaldski savez (1531) pod vodstvom Hessena i Saske, da bi mu
se protivili. Car je sada usmjeravao sve više pozornosti na Njemačku,
okrećući leđa Sredozemlju.
17
Do početka 1540-ih Karlo je gotovo slomio
Francusku, prisiljavajući je da se odrekne Milana i Nizinskih zemalja u
mirovom ugovoru iz Crépyja 1544. i tako ju je isključio iz Njemačke.
18
Godine 1546. osmislio je plan za pretvaranje Njemačke, Milana, Savoje,
Nizinskih zemalja i možda čak Napulja u federaciju za uzajamnu obranu
pod njegovim vodstvom, usmjerenu i protiv Francuske i protiv Osman-
skoga Carstva.
19
Godinu poslije, Karlo je postigao satiruću pobjedu u
Njemačkoj u bitci kod Mühlberga u travnju 1547. Sve je to, međutim,
izazvalo takav žestok otpor u Carstvu i diljem Europe da je car bio pri-
nuđen popustiti i podijeliti svoje nasljedstvo na španjolsku i austrijsku
habsburšku liniju.
20
Karlo je možda dobio vojnu bitku za Njemačku, ali
ju je politički izgubio.
Njegovi su nasljednici, kraljevi Španjolske Filip II. i Filip III. i dalje
ostali snažno angažirani u Carstvu, jer je ono bilo politički okvir u ko-
jem se razvijala borba protiv Nizozemaca i jer je obuhvaćalo ili obrublji-
valo „Španjolski put“ preko kojega su Filipove vojske u Flandriji dobiva-
le opskrbu i pojačanje. Taj put spasa išao je od Španjolske kroz sjevernu
Italiju i preko alpskih prolaza, uz zapadni rub Svetog Rimskog Carstva,
prije nego što bi stigao do Nizinskih zemalja. Najveći dio puta prolazio je
preko habsburških ili od Habsburgovaca kontroliranih područja u Sre-
dozemlju, Lombardiji i Burgundiji, ali je zadnja dionica kroz zapadnu
