6
I.
Carstva, 1453. – 1648.
Napokon, carstvo mi je bilo dodijeljeno jedinstvenim pristankom
Njemačke, što je Bog, kako smatram, htio i zapovjedio... Španjol-
sko carstvo, s Balearima i Sardinijom, sa sicilijskim kraljevstvi-
ma, s velikim dijelom Italije, Njemačke i Francuske i s drugim,
rekao bih, zlatnonosnim svijetom [Indijama]... [s]ve ovo jedva
može postojati, ili se održati, ako ne povežem Španjolsku s Nje-
mačkom i ne dodajem ime Cezara onomu kralja Španjolske.
Car Karlo V., 1520.
1
[Š]vedska kruna morala je blisko motriti Njemačku i zaštititi
sebe, jer je umjereni [klimatski, op. prev.] i mnogoljudni dio svi-
jeta i ratnički narod te ne bijaše zemlje pod suncem u boljem
položaju da uspostavi univerzalnu monarhiju i apsolutnu vlast u
Europi, od Njemačke... sada, ako jedan potentat ima apsolutnu
moć u toj vladavini, sve susjedne vladavine morale bi shvatiti da
će biti podređene.
Johan Adler Salvius, švedski pregovarač
u Zapadnoj Falačkoj, 1646.
2
Godina 1453. označila je početak moderne europske geopolitike, na-
kon sloma Bizantskoga Carstva na istoku, poslije čega je ubrzo slijedio i
kraj Engleskog carstva u Francuskoj
*
. Ta dva događaja imala su temeljite
* Ta država nije baš imala odlike pravog „engleskog carstva“, tim više jer je bila sve do 1485. pod
vlasti anžuvinsko-plantagenetske dinastije, francuskoga podrijetla. I jasno, ti vladari vidjeli su i
Francusku (ili barem dio njezinog područja) kao njihovu zemlju. Zato povjesničari često nazi-
vaju ranije razdoblje te države „Anžuvinskim carstvom“, iako bi se općenito (do kraja dinastije)
moglo govoriti i o „Plantagenetskom carstvu“, koje je uključivalo englesku kraljevinu i neke
francuske regije (op. prev.)
