15
CARSTVA, 1453. – 1648.
nadmašuje sjajem sve druge zemaljske naslove“.
42
U rukama Francuza,
naprotiv, carski naslov označavao bi propast i ostavio bi burgundske ze-
mlje opasno stisnute između Njemačke i same Francuske. Carski naslov
također bi dao suparnicima odlučujuću prednost u resursima i u ljud-
stvu. Kao što je rekao habsburški veliki kancelar Mercurino Gattinara,
„ako bi bilo zapostavljeno, carstvo bi bilo predano Francuzima, koji ni-
pošto ne bi odbili takvu priliku, nego bi dahtali za njom svom svojom
silom i tako bi mogli carstvom postići to da [Karlo] ne može očuvati
ni zemlje iz austro-burgundijskog nasljedstva ni svoja iberijska kraljev-
stva“.
43
Iz tog razloga, Karlo je uložio golema sredstva – uglavnom mito
za njemačke kneževe – u izbor za cara 1519. godine i konačno je osigu-
rao naslov.
44
Nakon toga je Karlovo pravo na vodstvo u kršćanskom svijetu poči-
valo na njemačkoj carskoj kruni, kao i njegova nada da će predsjedavati
Europi, ujedinjenoj i mirnoj pod njegovim vodstvom. „Bog stvoritelj“,
izjavio je 1519. Gattinara, „dao Vam je ovu milost Vašim podizanjem u
dostojanstvu iznad svih kršćanskih kraljeva i kneževa, čineći Vas naj-
većim carem i kraljem koji je postojao od podjele Carstva, koja je bila
ostvarena osobom Karla Velikog, Vašega prethodnika, i Vašim dovođe-
njem do prava monarhije kako bi sav svijet doveo natrag do jednoga pa-
stira.“ Više puta, on i njegovi ministri opravdali bi politike „koliko zbog
Carstva, toliko zbog naših kraljevstava Španjolske“.
45
No, Karlo se nije
pokazao kadrim nagovoriti ili prisiliti dovoljno njemačkih kneževa da
izaberu njegova sina Filipa za kralja Rimljana i dakle za njegova određe-
nog nasljednika. Kada ga je Filip naslijedio kao kralj Španjolske, carski
naslov prenio se na austrijsku granu obitelji. Svejedno, španjolski Habs-
burgovci i car nastavili su blisko surađivati. Ovako ili onako, njemačka
carska kruna postat će važna komponenta habsburške moći u Europi.
Ta je činjenica poticala zaokupljenost Francuske carskim naslovom.
Na početku petnaestoga stoljeća francuski kralj Karlo VIII. živio je u
strahu da će car Maksimilijan iskoristiti resurse njemačke općepolitičke
zajednice. Također je pokušavao sam položiti pravo na carsku krunu.
Da bi istaknuo svoj zahtjev, Karlo je pravio kovanice s nedvosmislenom
lozinkom
Carolus Imperator
– „car Karlo“.
46
Dva desetljeća poslije, Fra-
njo I. Francuski neuspješno je zatražio carsku krunu kada se natjecao u
izborima 1519. s Karlom V. Habsburgovcem. Kao pravi nasljednik Karla
Velikog, Franjo je tvrdio da tek „vraća“ naslov. Odbijanje da Habsbur-
govci dobiju carsku krunu bilo je također bitan element izbjegavanja
daljnjeg okruživanja. „Razlog koji me pokreće da steknem carstvo“,
objasnio je Franjo, „jest da se spriječi spomenutog [habsburškog] kralja
da to čini. Ako bi on uspio, gledajući opseg njegovih kraljevstava i gos-
podstava... on... bi mene nedvojbeno izbacio iz Italije.“ Štoviše, Franjo
