P. R. Krugman, M. Obstfeld
ISBN: 978-953-246-046-9
Izdavač: Pearson Education / Mate d.o.o.
Godina izdavanja: 2008.
Opće informacije: Tvrdi uvez, 707 str., 20,5 x 26,0 cm
Dostupno: Ne
7. izdanje
Autor, P. R. Krugman je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 2008. godini!
JASAN I ELEGANTAN KAPITALAN UDŽBENIK, USPJEŠNICA U SAD-U I DILJEM SVIJETA!
„Ovo je vodeći udžbenik iz međunarodne ekonomije. On nudi sveobuhvatno i razumljivo izlaganje glavnih tema iz međunarodne ekonomije od strane dvojice vrhunskih znanstvenika u tom području"
Gerald Willmann, Kielsko sveučilište
„Stručnost autora u ovom području može se vidjeti na svakoj stranici."
Michael Hoffman, Sveučilište Duke
Međunarodna ekonomija jedan je od najutjecajnijih udžbenika za kolegije međunarodne ekonomije, međunarodne trgovine i međunarodnih financija na preddiplomskim studijima u svijetu. Najnovije spoznaje i metode iz autorovih istraživanja su prikazane na vrlo profesionalan način koji je lako prihvatljiv širom čitateljstvu, osobito onome zainteresiranom za probleme međunarodne ekonomije, međunarodne trgovine, vanjskotrgovinske politike, tečaja, međunarodnog monetarnog sustava, bilance plaćanja te ekonomske politike u otvorenim gospodarstvima. Knjiga je podijeljena u četiri dijela i dvadeset i dva poglavlja.
Kratki sadržaj:
Teorija međunarodne trgovine:
svjetska trgovina, proizvodnost rada i komparativna prednost, resursi, komparativna prednost i raspodjela dohotka, standardni model trgovine, ekonomije obujma, nesavršena konkurencija i međunarodna trgovina, međunarodna kretanja faktora proizvodnje
Vanjskotrgovinska politika:
instrumenti trgovinske politike, politička ekonomija trgovinske politike, trgovinska politika zemalja u razvoju, nesuglasice oko trgovinske politike
Tečajevi i makroekonomija otvorenog gospodarstva:
računovodstvo nacionalnog dohotka i platna bilanca, tečajevi i devizno tržište: imovinski pristup, novac, kamatne stope i tečajevi, razine cijena i tečaj u dugom roku, količina proizvodnje i tečaj u kratkom roku, fiksni tečajevi i devizne internacije
Međunarodna ekonomska politika:
međunarodni monetarni sustav, makroekonomska politika i koordinacija u uvjetima fluktuirajućih tečajeva, optimalna valutna područja i europsko iskustvo, globalno tržište kapitala, zemlje u razvoju: rast, kriza i reforma
Saznajte više o Nobelovcu prof. Krugmanu...
Paul Krugman, profesor s američkog sveučilišta Priceton i kolumnist New York Timesa, ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i to za svoje istraživanje međunarodne razmjene i ekonomske geografije. Ta su istraživanja započeta 1979., a nastojala su objasniti obrasce trgovine među zemljama, kao i koja se dobra proizvode gdje i zašto. Svojim je idejama potaknuo zaokret u istraživanjima na spomenutim područjima.
Kako na nas utječe globalizacija? Koji su učinci slobodne trgovine? Zašto sve veći broj ljudi seli u velike gradove, a ruralna područja ostaju prazna? Na ova se pitanja ne može odgovoriti bez teoretske podloge. Dugo vremena analiza vanjske trgovine temeljila se na dobro etabliranoj teoriji koja objašnjava zašto neke zemlje izvoze neka dobra, a uvoze druga. Teorija komparativnih prednosti koju je još početkom 19. stoljeća predložio David Ricardo, a koju su tijekom 1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljeća proširili švedski ekonomisti Eli Heckscher i Bertil Ohlin, implicira da se međunarodna razmjena temelji na razlikama među zemljama. U početku se činilo da ova teorija može objasniti velik dio međunarodne trgovine, no s vremenom su devijacije od trgovinskih obrazaca koje su predvidjeli Ricardo te Heckshcer i Ohlin postajale sve veće. Jačala je tzv. intra-industrijska trgovina, osobito među bogatim zemljama, što znači da zemlja uvozi i izvozi manje- više ista dobra. Nakon Drugog svjetskog rata postalo je očito da važni trgovinski obrasci ne odgovaraju teoriji komparativnih prednosti.
Upravo je Krugman krajem 1970-ih predložio novu teoriju koja je osigurala bolje objašnjenje stvarnih kretanja. Ona je trebala objasniti zbog čega dolazi do intra-industrijske trgovine i temeljila se na pretpostavci o ekonomijama obujma putem koje masovna proizvodnja smanjuje trošak po jedinici proizvodnje. Iako je ideja prilično jednostavna, a upravo je Krugman u svojem kratkom radu na 10 stranica objavljenom u Journal of International Economics 1979. učinio korak od špekulacije do uvjerljive i povezane teorije. U kasnijim istraživanjima Krugman je pokazao da se model koji je razvio za međunarodnu trgovinu može iskoristiti za objašnjavanje ključnih pitanja ekonomske geografije. U kontekstu međunarodne razmjene i ekonomske geografije cilj je objasniti koja se dobra proizvode gdje. Teorije ekonomske geografije također pokušavaju odrediti sile kojima rad i kapital budu locirani na određenim mjestima, ne na drugima.
Uz ekonomije obujma u proizvodnji Krugmanova nova teorija se temeljila na pretpostavci da potrošači cijene raznolikost u potrošnji. U to vrijeme radilo se o novom konceptu u ekonomiji, no činilo se da odgovara stvarnosti. Uistinu, nakon što su zadovoljene osnovne potrebe za hranom i stanovanjem potrošači cijene raznolikost i varijabilnost u potrošnji. Dvije godine ranije- 1977., Avinash Dixit i Joseph Stiglitz objavili su model za analizu preferencija potrošača prema diferenciranim proizvodima. Prema tom modelu svaki proizvođač koji djeluje u uvjetima rastućih prinosa na opseg postaje manje- više monopolist u terminima svog branda, bez obzira što je izložen oštroj konkurenciji od strane drugih brandova. Takav se model može iskoristiti da bi se pokazalo kako će do međunarodne razmjene doći ne samo između zemalja koje su različite (kao u tradicionalnoj teoriji) nego i među zemljama koje su identične što se tiče pristupa tehnologiji i opskrbljenosti faktorima proizvodnje. Štoviše, može se pokazati da će doći do intenzivne intra-industrijske trgovine.
Krugmanov inicijalni članak je kratak i jasan. Upravo zbog te jednostavnosti međunarodna istraživačka zajednica mogla je brzo procijeniti da je ukazao na vitalni mehanizam u ekonomiji. Danas je opći stav da osnovni mehanizam kojeg je specificirao Krugman čini važan komplement tradicionalnoj Heckscher-Ohlinovoj teoriji. Istina je kao i uvijek da stvarnost obuhvaća značajke obje teorije. To je dovelo do brojnih empirijskih istraživanja kojima je cilj utvrditi koji se dio međunarodne razmjene može objasniti ranijim teorijama, a koji novom teorijom. Općenito, nova teorija međunarodne trgovine koju je predložio Paul Krugman potakla je ogroman broj istraživanja, što je u pravilu pouzdan pokazatelj teorijske kvalitete. Osim što je vrlo plodan istraživač, studenti cijene Krugmana kao vrsnog predavača i autora većeg broja udžbenika među kojima se ističe i Međunarodna ekonomija, teorija i politika nastala u koautorstvu s Mauriceom Obstfeldom.