P. R. Krugman, M. Obstfeld
ISBN: 978-953-246-046-9
Izdavač: Pearson Education / Mate d.o.o.
Godina izdavanja: 2008.
Opće informacije: Tvrdi uvez, 707 str., 20,5 x 26,0 cm
Dostupno: Da
7. izdanje
Autor, P. R. Krugman je dobitnik Nobelove nagrade za
ekonomiju u 2008. godini!
JASAN I ELEGANTAN KAPITALAN UDŽBENIK, USPJEŠNICA U SAD-U I
DILJEM SVIJETA!
„Ovo je vodeći udžbenik iz međunarodne ekonomije. On nudi
sveobuhvatno i razumljivo izlaganje glavnih tema iz međunarodne ekonomije od
strane dvojice vrhunskih znanstvenika u tom području"
Gerald Willmann, Kielsko sveučilište
„Stručnost autora u ovom području može se vidjeti na svakoj
stranici."
Michael Hoffman, Sveučilište Duke
Međunarodna ekonomija jedan je od najutjecajnijih udžbenika
za kolegije međunarodne ekonomije, međunarodne trgovine i međunarodnih
financija na preddiplomskim studijima u svijetu. Najnovije spoznaje i metode iz
autorovih istraživanja su prikazane na vrlo profesionalan način koji je lako
prihvatljiv širom čitateljstvu, osobito onome zainteresiranom za probleme
međunarodne ekonomije, međunarodne trgovine, vanjskotrgovinske politike,
tečaja, međunarodnog monetarnog sustava, bilance plaćanja te ekonomske politike
u otvorenim gospodarstvima. Knjiga je podijeljena u četiri dijela i dvadeset i
dva poglavlja.
Kratki sadržaj:
Teorija međunarodne trgovine:
svjetska trgovina, proizvodnost rada i komparativna
prednost, resursi, komparativna prednost i raspodjela dohotka, standardni model
trgovine, ekonomije obujma, nesavršena konkurencija i međunarodna trgovina,
međunarodna kretanja faktora proizvodnje
Vanjskotrgovinska politika:
instrumenti trgovinske politike, politička ekonomija
trgovinske politike, trgovinska politika zemalja u razvoju, nesuglasice oko
trgovinske politike
Tečajevi i makroekonomija otvorenog gospodarstva:
računovodstvo nacionalnog dohotka i platna bilanca, tečajevi
i devizno tržište: imovinski pristup, novac, kamatne stope i tečajevi, razine
cijena i tečaj u dugom roku, količina proizvodnje i tečaj u kratkom roku,
fiksni tečajevi i devizne internacije
Međunarodna ekonomska politika:
međunarodni monetarni sustav, makroekonomska politika i
koordinacija u uvjetima fluktuirajućih tečajeva, optimalna valutna područja i
europsko iskustvo, globalno tržište kapitala, zemlje u razvoju: rast, kriza i
reforma
Saznajte više o Nobelovcu prof. Krugmanu...
Paul Krugman, profesor s američkog sveučilišta Priceton i
kolumnist New York Timesa, ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za
ekonomiju i to za svoje istraživanje međunarodne razmjene i ekonomske
geografije. Ta su istraživanja započeta 1979., a nastojala su objasniti obrasce
trgovine među zemljama, kao i koja se dobra proizvode gdje i zašto. Svojim je
idejama potaknuo zaokret u istraživanjima na spomenutim područjima.
Kako na nas utječe globalizacija? Koji su učinci slobodne
trgovine? Zašto sve veći broj ljudi seli u velike gradove, a ruralna područja
ostaju prazna? Na ova se pitanja ne može odgovoriti bez teoretske podloge. Dugo
vremena analiza vanjske trgovine temeljila se na dobro etabliranoj teoriji koja
objašnjava zašto neke zemlje izvoze neka dobra, a uvoze druga. Teorija
komparativnih prednosti koju je još početkom 19. stoljeća predložio David
Ricardo, a koju su tijekom 1920-ih i 1930-ih godina prošlog stoljeća proširili
švedski ekonomisti Eli Heckscher i Bertil Ohlin, implicira da se međunarodna
razmjena temelji na razlikama među zemljama. U početku se činilo da ova teorija
može objasniti velik dio međunarodne trgovine, no s vremenom su devijacije od
trgovinskih obrazaca koje su predvidjeli Ricardo te Heckshcer i Ohlin postajale
sve veće. Jačala je tzv. intra-industrijska trgovina, osobito među bogatim
zemljama, što znači da zemlja uvozi i izvozi manje- više ista dobra. Nakon
Drugog svjetskog rata postalo je očito da važni trgovinski obrasci ne
odgovaraju teoriji komparativnih prednosti.
Upravo je Krugman krajem 1970-ih predložio novu teoriju koja
je osigurala bolje objašnjenje stvarnih kretanja. Ona je trebala objasniti zbog
čega dolazi do intra-industrijske trgovine i temeljila se na pretpostavci o
ekonomijama obujma putem koje masovna proizvodnja smanjuje trošak po jedinici
proizvodnje. Iako je ideja prilično jednostavna, a upravo je Krugman u svojem
kratkom radu na 10 stranica objavljenom u Journal of International Economics
1979. učinio korak od špekulacije do uvjerljive i povezane teorije. U kasnijim
istraživanjima Krugman je pokazao da se model koji je razvio za međunarodnu
trgovinu može iskoristiti za objašnjavanje ključnih pitanja ekonomske
geografije. U kontekstu međunarodne razmjene i ekonomske geografije cilj je
objasniti koja se dobra proizvode gdje. Teorije ekonomske geografije također
pokušavaju odrediti sile kojima rad i kapital budu locirani na određenim
mjestima, ne na drugima.
Uz ekonomije obujma u proizvodnji Krugmanova nova teorija se
temeljila na pretpostavci da potrošači cijene raznolikost u potrošnji. U to
vrijeme radilo se o novom konceptu u ekonomiji, no činilo se da odgovara
stvarnosti. Uistinu, nakon što su zadovoljene osnovne potrebe za hranom i
stanovanjem potrošači cijene raznolikost i varijabilnost u potrošnji. Dvije
godine ranije- 1977., Avinash Dixit i Joseph Stiglitz objavili su model za
analizu preferencija potrošača prema diferenciranim proizvodima. Prema tom
modelu svaki proizvođač koji djeluje u uvjetima rastućih prinosa na opseg
postaje manje- više monopolist u terminima svog branda, bez obzira što je
izložen oštroj konkurenciji od strane drugih brandova. Takav se model može
iskoristiti da bi se pokazalo kako će do međunarodne razmjene doći ne samo
između zemalja koje su različite (kao u tradicionalnoj teoriji) nego i među
zemljama koje su identične što se tiče pristupa tehnologiji i opskrbljenosti
faktorima proizvodnje. Štoviše, može se pokazati da će doći do intenzivne
intra-industrijske trgovine.
Krugmanov inicijalni članak je kratak i jasan. Upravo zbog
te jednostavnosti međunarodna istraživačka zajednica mogla je brzo procijeniti
da je ukazao na vitalni mehanizam u ekonomiji. Danas je opći stav da osnovni
mehanizam kojeg je specificirao Krugman čini važan komplement tradicionalnoj
Heckscher-Ohlinovoj teoriji. Istina je kao i uvijek da stvarnost obuhvaća
značajke obje teorije. To je dovelo do brojnih empirijskih istraživanja kojima
je cilj utvrditi koji se dio međunarodne razmjene može objasniti ranijim
teorijama, a koji novom teorijom. Općenito, nova teorija međunarodne trgovine
koju je predložio Paul Krugman potakla je ogroman broj istraživanja, što je u
pravilu pouzdan pokazatelj teorijske kvalitete. Osim što je vrlo plodan istraživač, studenti cijene Krugmana
kao vrsnog predavača i autora većeg broja udžbenika među kojima se ističe i
Međunarodna ekonomija, teorija i politika nastala u koautorstvu s Mauriceom
Obstfeldom.