• Najbolja svjetska ekonomska literatura
  • Udžbenici za srednju školu

Interijeri Arhitektura Dizajn

Prijevod ovog iznimno zanimljivog panoramskog pregleda oblikovanja interijera više je nego dobrodošao u hrvatskoj kulturi, unutar koje, doista, nikada nije vođena dostatno duga i produktivna teorijska ili javna rasprava o nutrini arhitekture, o prostoru stanovanja i rada kao vrlo važnom segmentu ljudske civilizacije. Od pamtivijeka do danas evoluira kao stalna civilizacijska paralela i kontinuirani razvoj graditeljskog umijeća, koje karakterizira stupanj razvoja, prati i redefinira egzistencijalne potrebe, rangira modele socijalne organizacije pa se tako prepoznaje i mijenja humano oblikovani ambijent. Uvijek novim stimulira se razvoj i oblikuje život. Nije riječ o evoluciji estetike, u supremaciji novog stila prema starom, nego više o reakciji na datosti vremena, o logičnom odgovoru na nove materijalne i društvene okolnosti.

Whiton i Abercombie uvažavaju, štoviše, inzistiraju na bliskoj povezanosti arhitekture i oblikovanja interijera, no također uočavaju da u oblikovanju interijera postoji nešto primordijalno, pa i esencijalno u kulturnom smislu. Arhitektura i umijeće oblikovanja predmeta, koje danas zovemo dizajnom, ne nastaju u kulturnom i civilizacijskom vakuumu nego postoje razlozi koji podupiru estetska i funkcionalna istraživanja. Zato autori analiziraju kulture interijera prateći složene veze tehnika i materijala, svjetonazora i načina života, evolucija estetika i razmjena znanja između različitih sredina. Razvijanjem vrijednosnih sustava oko teme interijera za život i rad, u rasponu od pretpovijesti do suvremenosti, autori stvaraju mrežu značenja koja razumije interijer kao prostor između vani i unutra, pri čemu ta dihotomija nije samo fizičko-prostorne nego i ljudske, psihofiziološke, pa i socijalne vrste. Instinkt za zaštitom prethodi svakoj svrhovitoj graditeljskoj namjeri, ali gotovo uvijek i intuitivno, pored racionalno-tehnološkog sustava gradbene strukture neodvojivo se potvrđuje i impuls kulturne i estetske nadgradnje. Afirmativni razlog „ZA" i težnja za novim i ljepšim dva su neodvojiva, simultana impulsa istog civilizacijskog putovanja.

Zid jest fizička barijera između unutra i vani, bez obzira na tip aktivnosti koje se zbivaju unutra. Barijera je, dakako, izraz konstrukcijske potrebe, ali i logike korisnika: nositi teret konstrukcije znači ograditi i zatvoriti, dakle i simbolički označiti vlastito. U slučaju izgrađene strukture to je imovina, ali i vlastiti unutarnji prostor kao refleksija Ja. Kuće su razložno mjesto zaštite, uređeni svijet životne intime veće ili manje grupe ljudi, zbir prostora izolacije, odvojeno mjesto pripadnosti. Utoliko diskurs autora nije sveden na pejorativno shvaćeno unutarnje uređenje, na dekorativnost, nego je riječ o interpretaciji koja se odmiče od arhitekture shvaćene u vidu teorije i prakse artikulacije apstraktnog prostora, te se približava tumačenju fizičke okoline koja je privedena konkretnoj svrsi i konkretnom značenju. Upravo na tragu ideja Ernesta Nathana Rogersa o oblikovanju ljudske okoline „od žlice do grada" i interijer se shvaća kao jedno od „sučelja" čovjeka i prirodne te društvene okoline. Tek će funkcija, običaji i navike, sadržaj, infrastruktura, promjenjivost kao nužda unijeti duh života, stvoriti personificirani ambijent i atmosferu. Tu se krije tajna umijeća i umjetnosti života i arhitekture koja pri tom nastoji oblikovati smislenu stvarnost, a ne imitaciju života. Drugim riječima, umjesto pogleda „izvana" i prema arhitektonskom objektu, nudi se pogled „iznutra", prema složenom „interijerskom krajoliku" i njegovim performansama. Autori cjelovito sagledavaju tu složenu problematiku interijera zahvaljujući sinoptičkom pogledu i sustavnoj analizi svih mjerila, od makromjerila arhitektonske cjeline, do mikromjerila detalja.

Isključimo li ekstreme, u rasponu od raskošnih interijera Luja XIV. do životnih ambijenata afričkih domorodaca, odijelo će postati personificirana karakteristika i zaštita, civilizacijska mjera jednako kao i individualni mikrosvijet svakog od nas. Oblikovanje i održavanje životnog prostora čini čovjeka! Čitatelji knjige dobit će slojevitu informaciju o smislu interijera, kako iz perspektive korisnika tako i iz vizure stvaratelja. To je za odgoj budućih projektanata vrlo važno jer se zastupa šira slika, odnosno potiče se shvaćanje mreže čimbenika, kako materijalno-svrhovitih tako i simboličkih, koji utječu na stvaranje i artikulaciju prostora. Takvo razumijevanje prakse oblikovanja interijera, kao i arhitekture, presudno je važno za dosizanje razumne kvalitete u projektu. Pod razumnom kvalitetom shvaća se izbalansirani intelektualni i kreativni razlog uređenju interijera, kao nešto više od formalnog dekoriranja zatečenog stanja. Unutarnji, prividno nevidljivi svijet raznolikih prostora, nije, ili ne bi trebao biti slučajnost, improvizacija, nekontrolirana individualna ambijentalizirana privatnost prepuštena slučaju i samovolji. Na poseban način, ovdje i uvijek riječ je o zajedničkom, o suživotu. Hoće li i naše vrijeme, toliko posvećeno prolaznom i zamjenjivom, uspjeti ostvariti trajne vrijednosti? Za takav cilj nije dovoljna kreativnost sama, nego kultiviranje pogleda, upoznavanje već ostvarenih dostignuća, raspoznavanje kontinuiteta i razumijevanje prekida. Ova didaktička knjiga, koja je također projekt koji se razvija već točno jedno stoljeće, od serije knjiga o uređenju interijera Sherilla Whitona St. iz 1916., predstavlja temeljno nastojanje da se tome doprinese kako bi se znanja nataložena u prošlosti mogla ugraditi u suvremenost.

ZSEM Poslovna akademija Zagrebacka skola ekonomije i managementa Platinum Invest Srednjoškolski udžbenici - knjižare Mogućnost obročnog plaćanja bez kamata na www.mate.hr!

Proizvod (Kom: ) je dodan u košaricu.