116
l
6. poglavlje
Ranokršćanski i bizantski dizajn
složen kao eksterijer, naime veliki središnji dio crkve opasuje
osam kapelica, svaka je nadsvođena zasebnom kupolom, a
svih devet prostora međusobno povezuju uski prolazi. Una-
toč impresivnom eksterijeru građevina, sveobuhvatni tlocrt
crkve nepraktičan je za kongregacijsku namjenu.
Ranokršćanska i bizantska ornamentika
Kao što smo vidjeli kod kultura u Egiptu, Grčkoj, Rimu
i na Starom istoku, te kao što ćemo vidjeti i kod nekoliko
mlađih kultura, ornamenti se nerijetko dizajniraju upravo za
prenošenje poruke o dominantnoj religiji. U vrijeme dok je
kršćanstvo bila mlada religija, dodatni poticaj bio je i širenje
znanja o učenju vjere koje još nije bilo široko prihvaćeno.
Naravno, bilo je i sekularnih tema koje su se ticale vladara
i aristokracije – uspjesi na bojišnicama i u arenama, palače i
vrtovi, lovačke hajke, kao i razni vidovi svakodnevice. Među-
tim, najrazvijenija tematika u ono doba bila je ona crkvena.
Istovremeno s popularnim tekovinama ranokršćanske
ornamentike (vidi tablicu 6-3) sa sjedištem u Rimu i s
¶
6-15
Detalj kapelice, katedrala Sv. Vasilija, Moskva, mali hodnik
vodi u drugu kapelicu.
© 1991. John Freeman
TABLICA 6–2
Vrste križeva
Latinski
Grčki
Sv. Antuna
Sv. Andrije
Barbantski
ili trolisni
Dvostruki ili
nadbiskupski
Papinski
Lorenski
Keltski
Cvjetni
Malteški
Plosnati
Račvasti
Štakasti
Ponovljeni
Križ je glavni simbol kršćanstva zbog vjerovanja da je Krist ubijen razapinjanjem na križ, a taj je događaj opisan u sva
četiri Evanđelja. Međutim, oblik križa nije opisan ni u jednom od četiri Evanđelja, te je dosad poprimio različite oblike,
od kojih su neki prikazani ovdje. U praksi, križevi mogu biti dvodimenzionalni ili trodimenzionalni, monumentalni i fiksni,
prenosivi, ili prsni (nose se oko vrata na lančiću ili traci).
RANOKRŠĆANSKI I BIZANTSKI DIZAJN
